TEHNIČKE KARAKTERISTIKE:
Dužina trupa:	2,99 m
Širina:	1,67 m
Težina:	110 kg
Broj osoba:	3
Motor:	do 10 KS
Cijena:	8.500 kn uključen PDV

Patuljak s dušom

Mercury je poslušno zabrundao, a naš mališan poslušno primio gas. Sa dva odrasla čovjeka, 15 litara goriva i desetak kilograma fotografske opreme, u pravocrtnoj vožnji postigli smo 6,3 čvorova. No, što se manevarskih sposobnosti tiče, rezultat je bio iznenađujući...

Mališan još nema ime, iako je Mareta najizgledniji izbor, no ima Žrnovnicu kao mjesto rođenja, “očeve” Ivicu i Damira, ima 2,97 metara dužine i 1,65 širine, a ima bogme i dušu. To smo zaključili već na prvi pogled, kad smo na plaži pokraj lučice Strožanac vidjeli simpatično dizajniranu i pomalo bucmastu modru barku kako se blago ljuljuška na valovima iščekujući prvu testnu vožnju. Solidno izdignutog boka, s provom bez špica, te prilično širokim krmenim zrcalom i pomalo neobičnim gliserskim dnom, nova polivalentna plastična barka braće Ivančić trenutačno osvaja simpatičnošću. Daljnje vižitavanje pokazalo je da nimalo ne zaostaje ni u elementima praktičnosti i finalne izrade.

Kad je o potonjem riječ, iako je u pitanju prva brodica s navoza budućeg škvera Ivančić, izvedba stakloplastike, sjaj gelcoata, te završna obrada i način ugradnje opreme zaslužuju — čistu peticu. Ni najmanje greške ili traga “fušeraja” nismo uspjeli pronaći. Vjerojatno i zbog toga što je temeljni zanat braće Ivančić autolimarska i autolakirerska radionica, pa su, ulazeći u svijet nautike, u njega prenijeli pedanteriju svojstvenu meštrima koji peglaju lik i vraćaju sjaj našim škicanim limenim ljubimcima.

U plusove za praktičnost svrstavamo, pak, posve čisti i prostrani središnji kokpit s plastičnom protukliznom podlogom. Tko želi, preko toga prostora može dobiti klupu po narudžbi, no nama se upravo svidjela verzija bez središnje klupe zbog slobodnoga prostora. Pramčani dio kaića potpuno je odijeljen pregradom, na kojoj se po želji mogu otvoriti vratašca. Na samoj provi je veliki bokaport s bravicom, ispod kojega se krije prilično veliko spremište za sidro, konope, parangale i drugu opremu. No, taj otvor ima i drugu funkciju, koja nam je odmah demonstrirana. Dovoljno je velik da čovjek bez problema može ući u njega, stati čvrsto na donji “kat”, uzeti u ruke osti i pod sviću u stabilnom položaju tući ribu do mile volje. Dok, recimo neki Mate, lagano vesla. Milina jedna.

Veliko spremište

Što se krmenog dijela barke tiče, uz cijelu dužinu zrcala pruža se komotna klupa ispod čijeg se poklopca krije još jedno veliko spremište za stvari. Brodić ima i par lipih detalja. Poput jake pramčane inox bitve, dva rukohvata od istog materijala na bandama ispred krmene klupe (pokazali su se vrlo korisnima na testnoj vožnji), te držače za vesla izrađene također od nehrđajućeg čelika. Cijeli obrub broda opasan je kvalitetnom crnom gumom, tako da potencijalni kupac treba samo kupiti pentu po želji, pričvrstiti je na zrcalo i — plovi.

Upravo to smo i mi učinili. Božo se naoružao objektivima i aparatima, ja ručnim GPS uređajem radi provjere brzine, a zrcalo brodića četverotaktnom pentom Mercury od 5 KS. U pričuvi je, pak, u hladu tamarisa čekao Tohatsu 9,8 KS, jer smo barčicu gliserskog srca odlučili iskušati i s jačim motorom.

Čim je obavljen ukrcaj, započeli smo test stabilnosti. Ma ne uređajima. Lipo raširiš noge i pokušaš što jače možeš zaljuljati barku po boku. Mareta se, ako joj takvo ime na koncu nadjenu, pokazala kao tvrd orah takvim ljuljačkim nastojanjima, a braća Ivančić su se na obali zadovoljno smijuckali. Vele, tajna je u dnu brodića koje su tri puta dorađivali i — konačno uboli pravu formulu. Prilično ravno glisersko dno ove prilično male barčice na bočnim se rubovima, naime, blago spušta prema moru i tako stvara kontrauzgon. Stoga, čim agresivno prestanete ljuljati brod, i to u vrlo ograničenom luku, on se gotovo trenutno ukopa u vodoravni položaj. Kako bilo, trud oko oblika dna se definitivno isplatio, jer je uklonio glavnu manu malenih plastičnih barki — vergulasto ponašanje. Po našoj ocjeni, postignuti stabilitet čamca na moru je daleko iznad početnog očekivanja, što će primijetiti svatko tko ga isproba.

Nema naginjanja

Nakon testa ljuljanja, konačno smo stigli do najvažnijeg dijela. Pali motor i vozi. Mercury je poslušno zabrundao, a naš mališan poslušno primio gas. Sa dva odrasla čovjeka, 15 litara goriva i desetak kilograma fotografske opreme, u pravocrtnoj vožnji postigli smo 6,3 čvorova. No, što se manevarskih sposobnosti tiče, rezultat je bio iznenađujući. Barku možete u punoj brzini trenutačno zaokrenuti u puni krug. Neće se gotovo uopće nagnuti, nego će započeti rotaciju oko svoje osi, koju možete produžiti koliko vas volja. Najsličnije ponašanju malih gumenjaka.

Ni prilikom naglih promjena smjera lijevo-desno u vožnji s punim gasom nema nikakvih stresova. Brodić takva “preskakanja” odrađuje poslušno, stabilno i gotovo bez naginjanja. Prilično visoki bokovi pak onemogućavali su da nas dosegnu kapljice valova, pa je ukupan utisak u plovidbi — bez zamjerki. Sjedeći u čamcu, Božo i ja smo napravili provizorni raspored za ribolov na kančanicu i zaključili da dvojac na krmenoj klupi, svako sa svoje strane, može loviti u punom komforu. Mogu povesti i trećeg pajdaša i smjestiti ga na proveni dio kokpita. Imat će i dalje dovoljno mjesta za lov, ali sada donekle “utisno”.

Vratili smo se do obale i pet Mercury konja na zrcalu zamijenili s 9,8 Tohatsuovih. Prvo smo krenuli u vožnju udvoje. Sad je priča već bitno drukčija. Brodić jako brzo i lako ubrzava, pa već za petnaestak sekundi doseže 10,1 čvor. Istodobno, neovisno o većoj brzini, u pogledu stabiliteta polovidbe tvrdoglavost mu ostaje vrlina. I dalje se odbija ljuljati i naginjati bez potrebe. I dalje odlično leži na površini i lako drži pravac. Kako je testni čamac bio potpuno prazan, rasporedili smo se krma-prova radi što boljeg ležanja broda.

Istinski gliser

U solo testu s jačim motorom, kada Božo više nije izigravao kontrapiz, pokazalo se kako bi svakako bilo dobro donekle opteretiti provu. Recimo sidrom, konopima, kantom s pitkom vodom. No i bez takve težinske pomoći, potpisanom je novinaru taj solo dio testa donio najveće gušte, jer je mališan postao istinski gliser, a pjena za krmom je istinski prštala. Jedino što je za takav gušt trebalo kleknuti bliže sredini kokpita da se prova suviše ne diže u vis. No, kad okretom ručice gasa, brodić pojuri kao oparen, kad već za nekoliko sekundi glisira kao da je samo za to stvoren, kad vas i dalje odlično sluša u zaokretima, tada možete otrpjeti i malo klečanja. Malo, rekao sam. Dok u provu ne ukrcate opremu ili dok u sredinu kokpita ne “ukrcate” dodatnu klupu.

Zaključak? Žrnovački mališan je kaić koji doista ne zaslužuje zamjerke, dok je u pogledu pohvala pravi “štreber”. Zato ih više nećemo dodavati, da se Ivančići i njihova Mareta ne umisle. To ne bi bilo dobro, jer u mini hangaru ispred kuće novopečenih žrnovačkih brodograditelja upravo se dovršava model s kojega će biti skinut kalup za puno većeg plovećeg brata malenog prvijenca što smo ga iskušali. Brata smo vidjeli i zinuli. Ni on još nema ime, ali ima kompletnu formu: poludeplasmanac od gotovo osam metara, s guc krmom i oblikom trupa najsličnijim talijanskom Sciallinu. Trebat će Ivančićima još dosta vrijednog rada dok “veliki brat” ne zaplovi, ali to će nedvojbeno biti zanimljiv trenutak. Kako bilo, jedno je sigurno — hrvatska se mala brodogradnja zahuktava zahvaljujući zanesenjacima i vrijednim ljudima poput braće Ivančić, kakvih je sve više diljem obale Jadrana. I kakve će naše MORE uvijek rado tražiti, pohoditi i podupirati.

Tekst preuzet od Slobodne Dalmacije.